Knjiga

Više o knjizi

Ogledne stranice:
Homeopatija za
svakoga.pdf

 

Ovo je detaljan članak iz moje knjige HOMEOPATIJA ZA SVAKOGA čija je svrha potaknuti čitaoca na razmišljanje i upoznati ga s činjenicama iz medicinskih istraživanja i statističkih podataka vezanih uz korištenje antibiotika.

Izbjegavanje antibiotika pod svaku cijenu NIJE poruka ovog članka. Članak samo upozorava na štetnost njihovog prekomjernog korištenja kako za pojedinca tako i na razini društva, i moguće probleme do kojih ono može dovesti. Ukazuje i na mogućnost alternativnih opcija koje se mogu koristiti umjesto antibiotika kada stanje nije hitno i opasno.

Preuzmite odgovornost za svoje zdravlje pametno!

 

ANTIBIOTICI – UPOTREBA I ZLOUPOTREBA

 

Antibiotici su kemijski spojevi koji mogu ubiti bakterije (baktericidno djelovanje) ili zaustaviti rast i razmnožavanje bakterija (bakteriostatično djelovanje). Napravljeni su od sintetičkih ili prirodnih tvari. Dobar su izbor liječenja kod bakterijskih infekcija, a nisu djelotvorni kod virusnih i gljivičnih infekcija.

Antibiotici su u upotrebi od ranih 40-ih godina prošlog stoljeća. U početku su se koristili samo u bolnicama i služili za liječenje jakih i smrtno opasnih bakterijskih infekcija kao što su tuberkuloza, upala pluća i meningitis. Danas se najviše koriste u općoj praksi i to velikim dijelom kada nisu potrebni ili neophodni – za blage infekcije, virusne infekcije i preventivno (danas je gotovo nemoguće sresti osobu koja nije nikad uzimala antibiotike).

Također se koriste u uzgoju životinja na farmama te u poljoprivrednoj i drugim industrijama. Njihova prečesta i preraširena upotreba dovodi do negativnih posljedica po pojedinca i cijelo društvo, u vidu slabljenja imuniteta i razvoja otpornih vrsta bakterija. To je trenutno problem globalnih razmjera [1] u javnom zdravstvu.

 

Zloupotreba antibiotika

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Europska komisija (EC), centri za kontrolu i sprječavanje bolesti, internacionalno Udruženje za razboritu upotrebu antibiotika (APUA) i druge velike organizacije izrazile su zabrinutost zbog zloupotrebe i neodgovarajućeg korištenja antibiotika, pogotovo kod djece s dišnim infekcijama.

Brojna literatura iz biblioteke Cochrane centra (Centar za istraživanje djelotvornosti medicinske njege) pokazuju da nema znanstvene osnove za većinu slučajeva propisivanja antibiotika u općoj liječničkoj praksi. Područje gdje se najviše propisuju su infekcije dišnih puteva (kao što su akutni kašalj, prehlada, gnojni sekreti iz nosa, grlobolja, bronhitis) i srednjeg uha [2], usprkos dokazima o nedjelotvornosti antibiotika kod tih tegoba [3] u velikom postotku slučajeva.

U slučaju upale uha, istraživanja su pokazala da u 81-85% slučajeva bol prođe i bez antibiotika kroz 24-48 sati i spontano izlječenje uslijedi. Nakon analize 57 studija [4], američki stručnjaci su zaključili da „postojeća istraživanja ne nude uvjerljive dokaze da djeca s akutnom upalom uha koja rutinski dobivaju antibiotike imaju kraće trajanje simptoma, manji broj ponavljanja infekcija ili bolji dugoročni ishod nego ona koja ih ne dobivaju.

Također nema dokaza da rutinsko, u usporedbi sa selektivnim davanjem antibiotika, sprječava komplikacije. Stoga je razborito razmotriti rutinsko korištenje antibiotika kod akutne upale uha i uzeti u obzir druge pristupe“. Članak u Britanskom medicinskom časopisu [5] kaže da 85% djece s infekcijom uha ne treba antibiotike, a gotovo 2.000.000 recepata za antibiotike koji se godišnje izdaju u Velikoj Britaniji za tu tegobu su beskorisni. Kod djece koja su uzimala antibiotik, u usporedbi s djecom koja nisu, postoji veća vjerojatnost ponavljanja infekcije [6].

Bez obzira na to, korištenje antibiotika kod tih tegoba je pravilo, a ne iznimka [7]. Antibiotici se često daju djeci kako bi se umirile zabrinute majke [8]. Nedavna studija je pokazala da liječnici propisuju antibiotike u 65% slučajeva ako ih roditelji očekuju, a u 12% ako ih ne očekuju [9].

U SAD-u su 2001.g. zaključili da je između 20 i 50% antibiotika propisanih u kliničkoj praksi nepotrebno [10]. Kanadske statistike pokazuju da liječnici plaćeni po broju izdanih recepata propisuju antibiotike 5 puta češće od ostalih liječnika [11]. U Velikoj Britaniji, dvije studije [12] su pokazale da dvije trećine pacijenata koji su u bolnici dobili antibiotike nisu imali znakove bakterijske infekcije i nisu ih uopće trebali dobiti. Također, kad su antibiotici davani preventivno (npr. kod kirurških zahvata) infekcije su bile češće i obično uzrokovane opasnijim bakterijama, otpornim na mnoge antibiotike.

Nerijetko se antibiotici daju prije nego je postavljena pravilna dijagnoza. Takvo hitno davanje je logično kod vrlo opasnih infekcija koje se brzo razvijaju pa nema vremena za čekanje, ali ne i kod ostalih. Ovakva praksa također povlači za sobom korištenje antibiotika širokog spektra, koji mogu naštetiti zdravlju više od ostalih antibiotika.

 

Popratne pojave uzimanja antibiotika

Osim što mogu izazvati alergične reakcije kod nekih osoba, vrlo česte popratne pojave uzimanja antibiotika su proljev ili zatvor, mučnina i gljivične vaginalne infekcije. Statistički podaci iz 2008. kažu da u SAD-u 19% pacijenata hitne službe koji dođu zbog nuspojava uzimanja lijekova dolazi zbog antibiotika [13] od čega su 80% alergijske reakcije.

Antibiotici, pogotovo oni širokog spektra, uništavaju i dobre i loše bakterije te tako oslabljuju imunitet. Samo naša crijeva sadrže 1,5 kg dobrih bakterija bez kojih ne bismo mogli živjeti. Kako su mnoge od njih uništene korištenjem antibiotika, otvoren je put za razmnožavanje patogenih bakterija što dovodi do probavnih smetnji, glavobolja, umora, nesanice, bolova i slično.

Osim toga, dolazi i do prekomjernog razmnožavanja gljivica (pogotovo kandide) i plijesni. Gljivice ispuštaju toksine koji sprječavaju rad T-limfocita, glavnih imunoloških stanica u tijelu čiji je posao da uništavaju patogene mikrobe. To, naravno, oslabljuje organizam koji postaje prijemčiviji za infekcije i ozbiljnije kronične probleme, npr. probavne i ginekološke smetnje, alergije, psorijazu, pa čak i multiplu sklerozu.

Što se više antibiotika uzima, to je šteta veća. Specijalist za alergije dr. J. Mansfield, koji redovito liječi bolesti imunološkog sustava u kojima je česti problem kandida, kaže da „je jedan od najčešćih uzroka nesumnjivo antibiotik širokog spektra – često samo tri ili četiri kure mogu pacijenta gurnuti preko granice u kroničnu bolest“.

Američki alergolog dr. W. Crook je pokazao da postoji odnos između antibiotika i hiperaktivnosti [14] kod djece. S prekomjernim korištenjem antibiotika povezani su i artritis i druge tegobe koštanog sustava, zaostalost u razvoju (od problema s govorom do autizma), dijabetes i druge bolesti. Neomycin može uzrokovati probleme sa sluhom, tetracyclin disfunkciju jetre, deformiranje kostiju i trajno žute zube, amoxicilin dentalnu fluorozu kod djece, chloromycetin poremećaj proizvodnje crvenih krvnih stanica u koštanoj srži, a chloramphenicol nepovratnu, a ponekad i fatalnu depresiju koštane srži.

Nedavna velika studija [15] na preko 3 milijuna ljudi pokazuje moguću povezanost korištenja antibiotika (osobito ponavljajućeg korištenja) i razvoja karcinoma.

 

Otporni super-mikrobi

Glavni uzrok razvoja otpornosti bakterija je prekomjerno korištenje antibiotika [16], korištenje kad nisu indicirani, prekidanje kure antibiotika prije nego je terapija završena te njihovo korištenje u industriji hrane i sredstvima za čišćenje. Prekidanje uzimanja antibiotika prije kraja terapije ostavlja one otpornije bakterije na životu pa se one dalje množe i infekcija ostaje prisutna.

Otpornost bakterija je zarazna – osim što nove generacije bakterija nasljeđuju otporne gene, bakterije razmjenjuju genetski materijal i s drugim bakterijama, iste ili različite vrste. Osim toga, otpornost se širi i „putovanjem“ bakterija avionom, vodom ili vjetrom. Ljudi mogu prenijeti svoje otporne bakterije jedni drugima, npr. kašljem ili rukovanjem neopranim rukama. Drugim riječima, čak i ako osobno niste uzimali antibiotike, možete dobiti otporne bakterije od drugih ljudi.

Bakterije vremenom mogu steći otpornost na sve više vrsta antibiotika i tako postati bakterije s višestrukom otpornošću. Identificirane su bakterije koje su otporne na gotovo sve antibiotike [17], a takvih je sve više. Posljedice su povećani morbiditet (pobolijevanje), mortalitet (stopa smrtnosti) i troškovi liječenja [18]. U mnogim bolnicama otpornost je tako velika da su uobičajeni antibiotici potpuno nedjelotvorni za mnoge infekcije. Zbog toga se koriste novi i skuplji antibiotici, na koje bakterije s vremenom također postaju otporne.

Moderna medicina pokušava dobiti rat protiv infekcija, međutim, proizvodnja novog antibiotika je dug i skup proces koji traje oko 10 godina i košta oko 300 milijuna dolara, a učestalo korištenje novog antibiotika može uzrokovati otpornost bakterija na njega već kroz dvije godine.

 

Antibiotici u industriji hrane i drugim industrijama

Korištenje antibiotika u uzgoju životinja na farmama je vrlo rašireno i jedan od uzročnika problema otpornosti [19].

Upotreba nije ograničena samo na liječenje bolesnih životinja – antibiotici se daju i zdravima (na dugoročnoj osnovi u malim dozama) kako bi se spriječile infekcije i ubrzao rast životinja! Npr, u SAD-u se 50% antibiotika daje životinjama koje nisu bolesne. Takvo korištenje je povezano s otpornošću velikog broja bakterija uključujući Salmonellu, Campylobacter, Escherichiu coli i Enterococcus. Postoji dovoljno dokaza da takva praksa pridonosi širenju otpornih infekcija kod ljudi. Homeopatija bi mogla igrati veliku ulogu u očuvanju zdravlja životinja na farmama i već se koristi u mnogim zemljama (npr. u Norveškoj 37% farmera koristi homeopatiju za liječenje svojih životinja [20]).

Antibiotici se također koriste za sprječavanje infekcija u uzgoju voća i povrća. U novije vrijeme počele su se poduzimati i neke mjere u zaustavljanju tog trenda, ali napredak je spor zbog negodovanja farmaceutske i industrije za proizvodnju hrane za životinje.

Antibakterijska sredstva se danas nalaze u mnogim sapunima i sredstvima za čišćenje i dezinfekciju. Ona, osim loših, mogu uništiti i dobre bakterije na koži koje nas štite od loših ili uništiti slabije, a ostaviti na životu jače, opasnije bakterije. Na taj način imaju udjela u porastu otpornosti bakterija. Centri za sprječavanje bolesti ne preporučuju njihovo korištenje.

 

Što se poduzima?

Svjetska zdravstvena organizacija je izdala dokument [21] kojim potiče vlade svih zemalja da pomognu u borbi s problemom otpornosti bakterija. Prema tom dokumentu, zemlje u razvoju bi trebale spriječiti nekontroliranu dostupnost antibiotika i potaknuti sprječavanje infekcija putem unapređenja sanitacije, čišćenjem mjesta opskrbe vode i smanjivanjem broja stanovnika prenaseljenih mjesta.

Te mjere bi, uz redovno pranje ruku, uzrokovale rjeđu pojavu bolesti i tako bi se prenosilo manje otpornih bakterija. Industrijske zemlje bi također trebale promovirati često pranje ruku, ograničiti korištenje antibakterijskih sredstava, kontrolirati širenje višestruko otpornih bakterija te smanjiti upotrebu antibiotika u industriji hrane.

Liječnici bi, prema tom dokumentu, trebali ograničiti propisivanje antibiotika širokog spektra i izbjegavati davanje antibiotika za virusne tegobe [22]. Farmaceutske industrije i dalje trebaju proizvoditi nove antibiotike, raditi istraživanja i tražiti nove načine na koje bi antibiotici mogli djelovati.

Kako vidimo, to su sve važni aspekti u rješavanju problema otpornosti bakterija. S druge strane, oni su jednostrani – fokusirani su samo na mikrobe – na sprječavanje njihovog širenja i njihovo uništavanje. Ono što nije spomenuto je prirodan imunitet.

Opće je poznato da će kod grupe ljudi izloženih mikrobima samo neki oboljeti, zavisno od jačine imuniteta. Najbolji način „borbe“ protiv infekcija je snažan imunitet. Zašto se, dakle, ne ulaže više sredstava u pronalaženje tvari ili lijekova koji ga jačaju ili u promoviranje i ulaganje u komplementarne i alternativne vrste terapija koje to već čine, umjesto u otkrivanju lijekova koji ga oslabljuju?

Vrlo je raširen, i u javnosti stalno potican, strah od infekcija zbog kojeg prečesto tražimo spas u štetnim lijekovima. Kroz taj strah smo potpuno izgubili povjerenje u naše vlastite snage i sposobnost organizma da se sam izbori protiv bolesti.

 

Što svatko od nas može napraviti za sebe i društvo?

Kako bismo osigurali što zdraviju i sigurniju budućnost sebi i svojoj djeci, trebamo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, odnosno informirati se te na znanju zasnivati odluke o uzimanju antibiotika i drugih lijekova. Liječnici često imaju različita mišljenja u vezi određene tegobe i njenog liječenja, već prema svom znanju, iskustvu i stavu, dakle – često nema jednoznačnog odgovora. Preuzimanje odgovornosti potiče i američki Centar za kontrolu i sprječavanje bolesti koji je u vezi s tim ove 2008. godine organizirao kampanju: „Postanite pametni u vezi korištenja antibiotika“.

Prije nego posegnete za antibiotikom, uzmite u obzir prirodne metode liječenja koje jačaju imunitet i cijelo tijelo kao što su homeopatija, fitoterapija, kineska medicina i druge. Homeopatija je, na primjer, vrlo djelotvorna kod svih infekcija – bakterijskih, virusnih, gljivičnih i parazitnih, a nema loših popratnih pojava. Ona ne djeluje direktno na mikrobe, nego ojačava imunitet i pomaže organizmu da ih sam uništi. Na taj način imunitet je sve jači i infekcije su sve rjeđe. Također možete koristiti prirodne protu-infektivne tvari – propolis, echinaceu, češnjak, stolisnik, hren, majčinu dušicu, kadulju, trputac, miloduh i druge.

Snažan imunitet je primaran kako bi se organizam obranio od infekcija, a za njegovo postizanje neophodni su i zdrava prehrana, tjelovježba te zdrav način života općenito. Uravnoteženo emocionalno i psihičko stanje je vrlo važno kako bismo bili fizički zdravi, a takvu ravnotežu postižemo poštivanjem sebe i drugih, pozitivnošću i radom na sebi. Psihologija i razne alternativne holističke terapije kao što je homeopatija nam mogu pomoći u tome. Ako ste dobrog zdravlja, vaš organizam je sposoban izboriti se protiv većine infekcija i bez antibiotika i tako postati još jači.

 

Osim navedenog važne su i sljedeće mjere za sprječavanje infekcija:

 

Ako odlučite koristiti antibiotike, koristite ih na sljedeći način:

 

Za vrijeme uzimanja antibiotika:

 

Za vrijeme i dva tjedna nakon korištenja antibiotika uzimajte probiotike (mogu se kupiti u ljekarnama) ili pijte jogurt odnosno acidofilno mlijeko tri puta dnevno.

Dobar je jogurt sa živim, aktivnim kulturama bakterija iz porodice Lactobacillus (pogotovo Lactobacillus acidophilus i LGG) i Bifidobacterium. Najbolje je napraviti ga kod kuće koristeći početnu kulturu – tako ćete znati da su bakterije žive. Način pripravljanja: 1 litru mlijeka zagrijte do 40°C, skinite s vatre, dodajte 2 žlice jogurta i dobro promiješajte. Ostavite 1 dan van hladnjaka ili 10 sati u termosici ili posudi zamotanoj u ručnike. Nakon toga otvorite, promiješajte i stavite u hladnjak nekoliko sati. Tako pripravljen jogurt može trajati 2 tjedna. Za gušći jogurt stavite manje, a za rjeđi više mlijeka.

 

Reference:

[1]   Commission of the European Communities. Communication from the Commission on a community strategy against antimicrobial resistance. Brussels, COM(2001) 333 final, Volume I.
− Hellinger WC. Confronting the problem of increasing antibiotic resistance. South Med J 2000; 93:842–8.
[2]   Straand J, Rokstad K, Heggedal U. Drug prescribing for children in general practice. A report from the Møre & Romsdal Prescription Study. Acta Pædiatr 1998; 87:218–24.
[3]   Ware J. Rational use of antibiotics for upper respiratory infections: an evidence-based approach. Clin Excell Nurse Pract 2000 May; 4:151–7.
− Giebink GS. Otitis media prevention: non-vaccine prophylaxis. Vaccine 2000; 19(Suppl 1):S129–S133.
− Mar CD, Glasziou P, Hayem M. Are antibiotics indicated as initial treatment for children with acute otitis media? A metaanalysis. BMJ 1997; 314:1526–9.
− Skadberg BT, Berstad AKH. Snorr og oreverk — en plage for barnet, en byrde for samfunnet. Tidsskr Nor Lægeforen 2001; 121:1328.
− Aronoff SC. Antimicrobials in children and the problem of drug resistance [editorial]. Am Fam Phys 1996; 54: 44, 46, 54, 56.
− van Buchem FL, Dunk JH, van’t Hof MA. Therapy of acute otitis media: Myringotomy, antibiotics, or neither? A double-blind study in children. Lancet 1981; 2:883-7.
− Browning G. Childhood otalgia: acute otitis media. Antibiotics not necessary in most cases. BMJ 1990; 300:1005–6.
[4]   Froom J, Culpepper L, Jacobs M, et al. Antimicrobials for acute otitis media? A review from the International Primary Care Network. BMJ 1997; 315:98–102. http://www.bmj.com/cgi/content/full/315/7100/98
[5]   British Medical Journal, 14/4/1990
[6]   van Buchem FL, Dunk JH, van’t Hof MA. Therapy of acute otitis media: Myringotomy, antibiotics, or neither? A double-blind study in children. Lancet 1981; 2:883-7.
[7]   Spiritus E. Antibiotic usage for respiratory tract infections in an era of rising resistance and increased cost pressure. Am J Manag Care 2000; 6 (Suppl 23):S1216–S1221.
[8]   Otitis media: Can You Stop Prescribing for the Mother? MIMS magazine 1991, 1st Feb.
[9]   http://www.cdc.gov/family/parentabc/index.htm
[10]   Hooton TM, Levy SB. Antimicrobial resistance: a plan of action for community practice. Am Fam Physician 2001; 63:1087–1098, 1034, 1036, 1039.
[11]   Hutchinson JM, Foley RN. Method of physician renumeration and rates of antibiotic prescription. Can Med Assoc J1999; 160:1013–7.
[12]   Medawar C. The wrong kind of medicine? Consumers Association and Hodder & Stoughton, London, 1994.
[13]   Roehr B. Antibiotics account for 19% of emergency department visits in US for adverse events. BMJ 2008; 337:a1324.
[14]   Crook WG. Sugar, yeast and ADHD: fact or fiction? In: Bellanti JA, Crook WG, Layton RE, eds. Attention Deficit Hyperactivity Disorder: Causes and Possible Solutions (Proceedings of a Conference). Jackson TN: International Health Foundation; 1999.
[15]   Dobson R. Antibiotics may be linked to risk of cancer. International Journal of Cancer 2008; 337:a1381.
[16]   Cunha BA. Antibiotic resistance. Med Clin North Am, 2000; 84:1407–29.
− Monroe S, Polk R. Antimicrobial use and bacterial resistance. Curr Opin Microbiol 2000; 3:496–501.
[17]   Bax R, Mullan N, Verhoef J. The millennium bugs—the need for and development of new antibacterials. Int J Antimicrob Agents 2000;16:51–9.
[18]   Hellinger WC. Confronting the problem of increasing antibiotic resistance. South Med J 2000; 93:842–8.
− Hooton TM, Levy SB. Antimicrobial resistance: a plan of action for community practice. Am Fam Physician 2001; 63:1087–1098, 1034, 1036, 1039.
[19]   Cunha BA. Antibiotic resistance. Med Clin North Am 2000; 84:1407–29.
− Clark L. Antibiotic resistance: a growing and multifaceted problem. Br J Nurs 2000; 9:225–30.
[20]   Henriksen B. Stor interesse for homeopati og urtemedisin hos norske okobonder. Praksisnytt 2002; 7(1):55-8.
[21]   Global Strategy for Containment of Antimicrobial Resistance
[22]   Hooton TM, Levy SB. Antimicrobial resistance: a plan of action for community practice. Am Fam Physician 2001; 63:1087–1098, 1034, 1036, 1039.